Kako se danas distribuiraju alati za AutoCAD

U većini projektantskih ureda alati putuju jednim od četiriju putova navedenih niže. Sva četiri rade — do određenoga broja ljudi i određenoga broja alata. Ova stranica govori o tome gdje je ta granica i po čemu prepoznajete da ste je prešli.

Četiri puta, četiri granice

Nijedan od njih nije loše rješenje; svaki je nastao sam od sebe jer rješava stvaran problem. I svaki se lomi na drugome mjestu.

Mrežni dijeljeni direktorij

Direktorij na poslužitelju dodaje se u put pretraživanja pomoćnih datoteka; pri pokretanju AutoCAD učitava sve što je u njemu. Izdati novu inačicu znači kopirati datoteku u direktorij — zato je to najrašireniji put.

Čim direktorij postane nedostupan, nema nijednog alata: na gradilištu, kod kuće, kad padne VPN. Pokretanje se uz to produljuje s brojem datoteka, a direktorij samo raste — nitko ne želi biti onaj tko je obrisao kolegin alat.

E-pošta i USB stick

Autor alata šalje novu inačicu u privitku ili je predaje osobno, a svatko je kopira na svoje računalo. Bez instalacije i bez čekanja na informatiku.

Nigdje ne piše tko je kopirao koju inačicu. Onaj tko je toga dana na godišnjem nikad ne dobije poruku i mjesecima radi sa starom inačicom. Razlika izađe na vidjelo kad isti nacrt dade dva različita rezultata, a uzrok se nađe danima poslije.

Prijavna skripta

Informatika piše skriptu koja datoteke kopira pri prijavi. Središnje, provjerljivo i izvodi se a da se nitko toga ne mora sjetiti — od četiriju putova najčvršći na strani upravljanja.

Sada svaka promjena ide preko informatike. Inženjer koji je alat napisao ispravak napravi u deset minuta i tri dana čeka na raspodjelu — a od trećega dana za sitne ispravke više nitko ne otvara zahtjev. Alat ostaje pokvaren iako je popravljiv.

Ručno, računalo po računalo

Dolazi novi inženjer ili se mijenja računalo; netko sjedne i instalira alate jedan po jedan. To je najsigurniji način da se zna kako je instalacija ispravna.

Stoji dan, a to je računalo tjedan dana poslije ionako zaostalo. Jedini zapis o tome što je na kojem stroju pamćenje je onoga tko je instalirao — i taj zapis odlazi zajedno s njim.

Četiri znaka da ste granicu već prešli

Nijedan sam po sebi nije hitan i za svaki se nađe razumno objašnjenje. Ako vrijede sva četiri, problem nije u alatima nego u distribuciji.

  • Morate pitati uokolo tko ima najnoviju inačicu alata.
  • Inženjeri isključuju vlastite alate kako bi se AutoCAD brže pokretao.
  • Otkako je autor otišao, alata se nitko ne dotiče.
  • Nemate nikakav zapis o tome na koliko je računala instaliran tuđi dodatak.

Dokle je dovoljan mrežni dijeljeni direktorij?

Odgovor nije broj ljudi, jer se mrežni dijeljeni direktorij jednoga dana ne urušava: na njega se slažu slojevi. Ono što slijedi stvarni uredi doista dodaju, i svaka je od tih stvari na svoj dan bila ispravna odluka.

  1. Druga mapa

    Stiglo je novo izdanje AutoCAD-a i stari alat u njemu nije radio. Mapa se podijelila na dvije, i sada treba znati koja je mapa za koga.

  2. Mapa „stara“

    Novo izdanje nekome je pokvarilo crtež i trebalo je prethodno. Ništa nije obrisano — nitko ne želi preuzeti brisanje — i mapa samo raste.

  3. Prijavna skripta

    Računala na gradilištu nisu dosezala dijeljeni direktorij. Datoteke se sada kopiraju; direktorij je i dalje izvor, ali više nije jedini put, a dva puta ne znaju jedan za drugi.

  4. Poruka, a zatim pravilo

    „Molimo, nemojte koristiti staru mapu.“ Pravilo zna onoliko ljudi koliko ih je tu poruku pročitalo — a inženjer koji je počeo prošli mjesec nikada je nije dobio.

Svaka je od četiri sama po sebi mala. Složene daju sustav: nezapisan, neisproban i smješten u jednoj glavi. Kad ta osoba ode na godišnji, sustav ode s njom.

U tome je odgovor: ako na vašem dijeljenom direktoriju ne leži nijedan od ovih slojeva, direktorij je dovoljan. Jedno izdanje AutoCAD-a, jedna mapa, svi na istoj mreži — tada vam ovaj proizvod ne treba, i to vam govori dobavljač. Ako ste prepoznali koji od slojeva, pitanje više nije je li dovoljno, nego tko se time bavi.

Što s time radi ovaj proizvod

Alati se pakiraju i potpisuju; vi odlučujete tko dobiva koji paket; nadogradnje same stižu na inženjerovo računalo. AutoCAD pri pokretanju ne šalje nijedan mrežni zahtjev — paketi su već mjesni i učitavaju se na zahtjev, pa se pokretanje ne produljuje s brojem alata. Dok je poslužitelj ugašen, instalirani alati i dalje rade.

Pogledajte u pet koraka kako radi

Pogledajte to s vlastitim alatima

Prikaz traje sat vremena i radi se s vašim alatima; s kojega od četiriju putova dolazite, nije važno. Pokusna instalacija je besplatna.

Zatražite prikaz